Donedavno se pojam psihoterapije najčešće povezivao s velikim teškoćama pojedinca u svakodnevnom funkcioniranju. Danas, s rastom svijesti o važnosti mentalnog zdravlja i osobnog razvoja, psihoterapija i savjetovanje sve češće postaju alati za osobni rast i razvoj. No, što je zapravo psihoterapija i što od nje možemo očekivati? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan, jer različiti psihoterapijski pravci drugačije definiraju pojam psihoterapije, ali i njenu svrhu, proces i željene ishode.
Psihoterapija nije samo emocionalna podrška. Iako je odnos terapeuta i klijenta ljekovit i pruža osjećaj prihvaćenosti, cilj psihoterapije nije pružiti samo utjehu nego se radi o odnosu koji otvara prostor za promjenu, rast i dublje razumijevanje sebe.
U Gestalt pristupu postoji pojam koji mi se posebno svidio i koji lijepo opisuje iskustvo terapije: safe emergency. Radi se o paradoksu: u terapiji se kod klijenta potiče osjećaj hitnosti, intenzivnog emocionalnog iskustva, ali na način koji je siguran i podržavajući. Terapeut stvara prostor u kojem klijent može istraživati svoje osjećaje, obrasce i reakcije, suočiti se s unutarnjim konfliktima i testirati nove načine reagiranja bez stvarne opasnosti i posljedica. Upravo u toj napetosti između hitnosti i sigurnosti dolazi do rasta i promjene.
Zamislimo klijenta koji stalno osjeća krivnju kada izrazi svoje potrebe. U terapiji, terapeut može predložiti sljedeći eksperiment: klijent stavlja “stolicu” nasuprot sebi i razgovara s dijelom sebe iz pozicije dijela koji želi izraziti svoje potrebe s dijelom koji je kritičan. Tijekom eksperimenta može osjetiti različite emocije koje inače potiskuje. No, prostor terapije je siguran: nema stvarne opasnosti, terapeut je prisutan, podržava i prati proces. Klijent može izraziti svoje osjećaje, testirati nove reakcije i eksperimentirati s postavljanjem granica bez straha od stvarnih posljedica.
Upravo taj trenutak, intenzivan, napet i emotivno bogat, ali siguran, je ono što gestalt terapeuti nazivaju safe emergency. Tu se događa učenje, rast i unutarnja promjena, iako bi izvan terapije ista situacija mogla biti stresna ili rizična.
Zaključno, terapiju ne možemo svesti na jednu definiciju. Ona nije samo razgovor, niti samo emocionalna podrška ili rješavanje klijentovih problema. Ona je siguran prostor, u kojem klijent može istraživati svoje osjećaje i obrasce kroz odnos s terapeutom, koji pruža prisutnost, prihvaćanje i podršku. Za uspješnu psihoterapiju potrebna je, uz stručnost psihoterapeuta, spremnosti klijenta na povećanje vlastite svjesnosti i prihvaćanje odgovornosti za vlastiti život te uspostavljanje pozitivnog terapijskog odnosa terapeuta i klijenta. Upravo u spoju tih elemenata nastaje prostor za rast, učenje i transformaciju.