Imam jedno priznanje – ovu web stranicu ne bih mogla napraviti bez pomoći umjetne inteligencije. Nemam tehnička znanja koja su mi potrebna da efikasno napravim sve što sam zamislila u roku koji mi je prihvatljiv. Imam još jedno priznanje – prošli članak na blogu također sam napisala uz pomoć umjetne inteligencije. Imala sam ideju što želim reći, ali riječi nikako nisu dolazile. Nisam imala inspiracije da efikasno napišem sve što sam zamislila u roku koji mi je bio prihvatljiv.
Ok, ajmo još iskrenije: nisam imala volje izdržati frustraciju koja proizlazi iz toga da nešto što želimo odmah i sad – ne dolazi. Nisam mogla izdržati neizvijesnost iščekivanja koja dolazi kod bilo kakvog kreativnog procesa. Iako je velika većina članka ipak plod mog razmišljanja, nisam se osjećala dobro nakon njegove objave. Za razliku od toga, kada smo ChatGPT i ja zajedno odrađivali neke tehničke detalje oko web stranice, nisam imala isti osjećaj. U čemu je razlika? Iako mi je ideja da sama znam složiti web stranicu od početka do kraja privlačna, upotreba umjetne inteligencije u tu svrhu bila je praktična, efikasna, naučila sam stvari koje dotad nisam znala, napravila sam nešto što bez njega ne bih mogla, a opet sam dala dio sebe u uređenje stranice i tekstove.
U trenutku kada sam mu dala draft teksta da ga dopuni i napiše cijeli blog, nisam dobila ništa osim gotovog članka kojeg sam malo prepravila i objavila. Nisam naučila ništa, nisam napravila niti postigla ništa novo. Imala sam rezultat bez kreativnog procesa koji prirodno do njega dovodi. Na taj način AI mi je oduzeo (odnosno ja sam sama sebi oduzela) zadovoljstvo koje osjećam kada nešto novo stvorim, ali i osjećaj frustracije i plodne praznine koji posljedično aktivira puteve do novih ideja i kreacija.
U današnjem svijetu jako puno konzumiramo različite sadržaje, a što nedostaje? Kontakt, nesavršenosti, nefiltrirane misli, emocije, dojmovi. Ljudskost. Život. Ne prepustimo i to tehnologiji, algoritmima i umjetnoj inteligenciji.